Kako se može vidjeti iz njihovih dopisa - odbijenica o našim molbama za dodjeljivanje prostora za rad, sufinasiranju projekata i sl. iz kojih se može vidjeti da Udruženje drže poprilično nisko, te pozivamo ove nivoe vlasti da se uozbilje u rješavanju nagomilanih problema maloljetnih boraca za koje nemaju sluha ni nakon dvije decenije od završetka agresija na Bosnu i Hercegovinu. Naravno, sve te tada mlade generacije 1972, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80 su poprilično iznijele rat i to u najvećem postotku u jurišnim, udarnim, manevarskim, izviđačkim, diverzantskim jedinicama. Punoljetstva su slavili na inim brdima, tranšejama, rupama...a danas uredno dobijaju odbijenice za sve svoje molbe, zahtjeve, projekte.

U skladu sa prethodno navedenim, iako smo na vrijeme dostavljali prijedloge, molbe, zahtjeve, aplikacije naročito općinski nivoi vlasti uredno i uporno odbijaju.

Takav odnos vlasti i donosioca odluka je neprihvatljiv!!!

Najnovije odbijenice za uključivanje u planiranje prilikom donošenja općinskih budžeta za 2017. Godinu kao i zahtjev za dodjelu prostorija za rad naših općinskih klubova je odbijen iako je UB-MDRKS najbrojnije udruženje koje okuplja maloljetne borce sa područja Kantona Sarajevo.

U proteklom periodu UM-MDRKS je bez direktne, tj. da nismo na redevnom svakogodišnjem budžetu uspješno relizovalo projekte podjele školskog pribora, novogošnjih paketića za 2015, 2016, Projeketa „Djeca rata – djeci mira“koji je ocijenjen, evaluiran najvišim ocjenama u odnosu na sve ostale projekte u sklopu UN programa/platforme „Dijalog za budućnost“ i ostalih projekata, aktivnosti u cilju poboljšanja stanja članova našeg Udruženja.

Pored navedenog radilo se na upućivanju prijedloga pri izradi novog federalnog Zakona o demobilisanim borcima, sa prijedlog da se borci – maloljetni dobrovoljci definišu kao posebna boračka kategorija...

Važno je napomenuti da članstvo UB-MDRKS zahtjeva uvođenje trajnog novčanog dodatka što bi na određeni kompezovalo trenutno stanje sad već 40-godišnjica kojima je prekinuto djetinstvo, osnovnno i srtednje obrazovanje, narušeno zdravlje, veliki postotak nezaposlenosti među članstvom, neriješeno stambeno pitanje, porodično pitanje, finasiranje školovanja kako svog tako i svoje djece....

Imamo legitimne zahtjeve boraca – maloljetnih dobrovoljca za definisanje ove kategorije u novom zakonskom rješenju i ozbiljnji pristup u rješavanju statusa boraca - maloljetnih dobrovoljaca.

Pozivamo sve nivoe vlasti, generale, ostala boračaka udruženja da ozbiljno pristupe, da napokon zakonski urede i definišu status borca – maloljetnog dobrovoljca kao kategorije boračke populacije, u vezi sa provedbom, implementacijom Rezolucije Branitelja u FBiH, stoji u saopćenju Udruženje maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilačkog rata 92-95 Kantona Sarajevo – UB-MDRKS.

UB-MDRKS okuplja preko 250 aktivnih članova boraca – maloljetnih dobrovoljaca, dok se procjenjuje da je na području Kantona Sarajevo bilo preko hiljadu maloljetnih boraca, od kojih su postoji niz slučajeva da su ušli maljoljetni i poginuli maloljetni kao pripadnici ARBiH.

Nezvanični i neslužbeni podatak da je oko 7000 maloljetnika učestvovalo i angažovano u ratu u BiH govori o ozbiljnosti ovog fenomena. Također ne postoje službeni podaci o njihovoj starosti i spolu. Ipak, činjenica je da nam je prekinuto djetinjstvo, sa trajnim traumama i normalnim mladalaćkim razvojem. U Hrvatskoj postoji udruga maloljetnih branitelja domovinskog rata koja ima oko tri hiljade članova. Dok, prema neslužbenim podacima preko 11 hiljada maloljetnih osoba sa prostora bivse Jugoslavije, djece od 11 do 17 godina su kao ratnici učestvovali u borbenim operacijma i po statusu službeni vojnici novonastalih država i aktivno učestvovali u proteklim ratovima.

Prema Istraživačko-dokumentacionom centru (IDC) iz Sarajeva, nevladinoj organizaciji koja prikuplja relevantne podatke u ljudskim gubicima u ratu u BiH, 661 maloljetni vojnik između 10 i 18 godina starosti ubijen je u ovom ratu.

Važno je istaći činjenicu da ti nekada mladi organizmi - djeca nisi bili u dovoljnom psiho-fizičkom kapacitetu za podnošenje ratnih trauma. Osjećaj straha nije bio dovoljno razvijen. Mozak je bio još u fazi razvoja, ako bi se desila neka povreda, ona bi bila mnogo ozbiljnija, nego kao kod odraslih, što potvrđuju medicinska istraživanja.

Prekid obrazovanja, koji je podrazumjevao odlazak iz školskih klupa, u blato, glib, tranšeu, vučiju jamu, vodu, mem, snijeg, led... za posljedicu je imao da oko 80 odsto maloljetnih boraca-vojnika nije završilo započeto školovanje. Postoje primjeri, da nekadašnji maloljetni borci, danas ti ljudi u 40-im godinima života, ne mogu dobiti posao, jer ne mogu dobiti ljekarsko uvjerenje!?, stoji u saopćenju UB-MDRKS.