Predsjednik Udruženja boraca Maloljetni dobrovoljci odbrambeno-oslobodilačkog rata Kantona Sarajevo Rusmir Piralić je u razgovoru za Fenu kazao da ih je "tanka pamet i vrela krv", bez životnog iskustva, ubacila u filozofiju rata, a da su oni, bez prirodnog osjećaja straha, branili zemlju i grad najbolje kako su znali.

U toj patriotskoj misiji oko njih 100 je dalo svoje živote.

Piralić smatra da je veliki broj maloljetnih boraca u Armiji Republike BiH, posebno u Sarajevu, pokazatelj da je riječ o vojsci koja se branila i nije imala pripremljenu strategiju za rat.

U nadi da će uspjeti učiniti nešto za sebe, napravili su Udruženje 2011. godine koje danas broji oko 510 članova, u cilju da se okupi ova populacija s postulatom da postoji jedno udruženje, nezavisno od politike. Nakon toga, formirano je još nekoliko njih, a Piralić kaže da ne shvata razlog dodatnog osnivanja novih udruženja.

Dodao je da su od države do sada dobili sredstva od 3.000 KM koja su utrošili za novogodišnje paketiće djeci ovih boraca, i to samo prošle godine.

- Maloljetni borci koji su bili super-borbene mašine bez osjećaja straha, zaboravljeni su i država nikada nije napravila program zbrinjavanja ove populacije u smislu nastavka školovanja nakon rata, resocijalizacije, dobivanja posla ili bilo čega - kazao je Piralić te dodao da njih 50 posto nikada nije uspjelo ni završiti srednju školu, jer su postali drugi ljudi, dok ih je više od 50 posto nezaposleno.

Najveći problem je, smatra on, što ako bi ih zakon prepoznao kao kategoriju, to bi značilo da su djeca korištena u direktnim borbenim dejstvima. Sa druge strane, dodao je Piralić, kao pripadnik Armije Republike BiH su od 1994. godine svi završili u udarnim, diverzantskim, jurišnim, lakim, manevarskim i brzim jedinicama.

Nakon rata, kazao je, oni malo stariji sa iskustvom znali su kako stvari stoje u državi, ali da oni mlađi, samo sa ratnim iskustvom, znali su se boriti na liniji, ali ne i u svakodnevnom životu.

- Mnogi od njih imaju problema. Jedan od maloljetnih boraca koji sada ima 41 godinu, ne može dobiti ljekarsko uvjerenje regularnim putem, jer ima dijabetes, PTSP, fali mu dva metra tankog crijeva, ali on je jak, dobar i želi raditi - naglasio je.

Govoreći o radu Udruženja, Piralić kaže da su u martu predali devet projekata, između ostalog, za kancelariju udruženja, izradu monografije, snimanje dokumentarnog filma, web stranicu, novogodišnje paketiće za njihovu djecu, školski pribor i slično, ali da je jedino što su do sada dobili - devet odbijenica od općina uz obrazloženje da ne mogu finansirati kantonalna udruženja, što nije tačno.

Također, kaže da su im iz KS-a obećali da će im za kupovinu školskog pribora dodijeliti 2.000 KM, ali da dokumentacija još nije spremna za potpisivanje, iako je školska godina uveliko počela.

- To pokazuje ignorantski odnos prema našoj populaciji. Nije da mi ne možemo bez tog školskog pribora, već jednostavno želimo bilo kakvo priznanje za nas - poručio je.

Udruženje je u proteklom periodu organiziralo projekt "Djeca rata djeci mira" u okviru kojeg je snimljen istoimeni dokumentarni film u koprodukciji Al Jazeere.

U filmu se pojavljuju maloljetni borci Armije RBiH, HVO-a i VRS-a koji su gostovali u srednjim školama u Federaciji BiH. Ličnim primjerom djeci su od 14 do 17 godina, istih onih koji su bili oni kada su uzeli puške u ruke, pokazali da je rat najgora opcija i najgori oblik komunikacije.

Piralić je imao 17 godina kada je počeo rat. Bio je treći razred Vojne škole u Rajlovcu i bio je obučen za ratovanje.

- Kada je sve krenulo, priključio sam se Armiji RBiH da branim dom, porodicu, komšije, mahalu i raju - kazao je te dodao da je bio na svim ratištima gdje se jurišalo.

Na počeku razgovora Piralić je odao počast svim vojnicima koji su poginuli u ratu, svim onim koji su dali svije dijelove tijela za slobodu, ali i svim onim koji su kasnije obolili od rata, da bi danas građani mogli mirno šetati Sarajevom.